1. Postoje li u Vašem pravnom sustavu isprave koje odgovaraju definiciji autentičnih isprava prema uredbama Europske unije?<br>[‘autentična isprava’ označava ispravu koja je službeno sastavljena ili registrirana kao javna isprava u državi članici i čija se vjerodostojnost :<br>(I) odnosi na potpis i sadržaj javne isprave te,<br>(II) utvrdila od strane državnog tijela ili drugog tijela koje je u tu svrhu ovlastila država članica podrijetla.]

Da.

Ukoliko je odgovor potvrdan, koje su to? Jesu li to isključivo javnobilježničke isprave, ili i isprave izdane od drugih tijela javne vlasti?

Ova definicija prema hrvatskom pravu opisuje javnobilježničke akte i solemnizirane privatne isprave (privatne isprave sastavljene sukladno formalnim pravilima od strane stranaka, koje je javni bilježnik ispitao i potvrdio, čime su stekle iste pravne učinke kao i javnobilježnički akti).

Određene druge isprave također ulaze u opseg definicije, kada je to propisano zakonom – npr. sudski zapisnici i zapisnici sastavljeni od ne-sudskih tijela o određenim očitovanjima volje.

Javne oporuke mogu poslužiti kao primjer autentične isprave koja nije javnobilježnička isprava: Čl. 32-33 i 146-150 Zakona o nasljeđivanju (https://www.zakon.hr) propisuju kako javne oporuke sastavljaju općinski sudovi (suci ili sudski savjetnici), javni bilježnici i (za hrvatske državljane u inozemstvu) diplomatsko-konzularna predstavništva, sve u skladu s Uredbom o nasljeđivanju.

Autentične isprave sastavljene od strane tijela različitih od javnih bilježnika su iznimka i postoje jedino kada su predviđene propisom.